Porezni aspekti poslovanja s inozemstvom: izbjegavanje dvostrukog oporezivanja

Što je dvostruko oporezivanje?

Dvostruko oporezivanje nastaje kada dva različita porezna sustava oporezuju isti dohodak ili dobit. U kontekstu međunarodnog poslovanja, to se obično događa kada hrvatski poduzetnik ili obrtnik ostvari prihod iz druge države. Primjerice, ako ste porezni rezident Hrvatske (što znači da u Hrvatskoj plaćate porez na svjetski dohodak) i pružate usluge ili prodajete proizvode klijentima u inozemstvu, mogli biste biti obvezni platiti porez i u toj drugoj državi i u Hrvatskoj. To znači da biste za isti zarađeni iznos mogli biti oporezovani dvaput – jednom od strane inozemnih vlasti i drugi put od strane Porezne uprave u Hrvatskoj.

Za poduzetnike i obrtnike dvostruko oporezivanje predstavlja značajan trošak i potencijalnu nepravdu. Nitko ne želi platiti porez dvostruko za isti posao. Srećom, postoje međunarodni mehanizmi i pravila koja sprječavaju takve situacije. U nastavku pojašnjavamo kako funkcionira sustav izbjegavanja dvostrukog oporezivanja i što mali i srednji poduzetnici trebaju znati kako bi se zaštitili.

Kako izbjeći dvostruko oporezivanje?

Najvažniji alat za sprječavanje dvostrukog oporezivanja su ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. To su sporazumi između dvije države kojima se dogovara kako će se oporezivati dohodak ili dobit kada porezni obveznik posluje u obje države. Republika Hrvatska ima potpisane takve ugovore s mnogim zemljama (više od 70 država, uključujući gotovo sve članice EU-a i brojne druge zemlje). Cilj ovih ugovora je da se svaki dohodak oporezuje samo jednom, bilo u državi gdje je ostvaren ili u državi gdje porezni obveznik ima rezidentnost, ovisno o dogovorenim pravilima.

Što to znači u praksi? Ugovori detaljno određuju koja država ima pravo oporezivanja za pojedine vrste prihoda. Na primjer, ugovor može odrediti da se prihodi od poslovanja (poduzetničke djelatnosti) oporezuju samo u državi rezidentnosti poduzetnika, osim ako poduzetnik ima stalnu poslovnu jedinicu (npr. ured, podružnicu) u drugoj državi. Također, često se definira oporezivanje plaća (nesamostalnog rada) – primjerice, plaća isplaćena za rad u inozemstvu često se oporezuje samo u toj državi rada, a ne i u Hrvatskoj, ako je u toj drugoj državi već plaćen porez. Ugovori uređuju i oporezivanje dividendi, kamata i autorskih naknada (royalties) – tipično se dogovore snižene stope poreza po odbitku ili izuzeće u državi izvora, kako bi se izbjeglo duplo plaćanje.

Osim raspodjele prava na oporezivanje, ugovori služe i za rješavanje porezne rezidentnosti. Moguće je da dvije države smatraju istu osobu svojim rezidentom (prema svojim zakonima). U takvim situacijama ugovori propisuju kriterije (tzv. tie-break pravila) po kojima se utvrđuje čiji je porezni rezident kako bi se izbjeglo da osoba bude “domaći” porezni obveznik u dvije zemlje odjednom. Ti kriteriji uključuju mjesto stalnog doma, središte životnih interesa, državu u kojoj osoba pretežito boravi, državljanstvo itd. Time se sprječava da vas obje zemlje tretiraju kao svog rezidenta i naplate vam puni porez na ukupni dohodak.

Metode izbjegavanja dvostrukog oporezivanja (izuzeće i uračunavanje)

Prijava inozemnog dohotka: Svi poduzetnici i obrtnici rezidenti Hrvatske dužni su prijaviti dohodak ostvaren u inozemstvu hrvatskoj Poreznoj upravi. To vrijedi i ako ste već negdje drugdje platili porez na taj dohodak – prijava je obavezna kako bi se pravilno utvrdilo imate li još kakvu obvezu u Hrvatskoj ili ne. Općenito, inozemni prihod možete prijaviti na dva načina, ovisno o tome je li u inozemstvu već plaćen porez ili ne:

Ako na inozemni prihod nije plaćen porez u državi izvora (npr. vaš inozemni klijent vam je isplatio bruto iznos bez ikakvog poreznog odbitka), dužni ste taj prihod prijaviti Poreznoj upravi u roku od 30 dana od primitka. U praksi, to znači da biste mogli trebati podnijeti određeni obrazac ili prijavu čim ostvarite takav prihod, a najkasnije u navedenom roku. Ovo je često slučaj kod ostalih dohodaka poput usluga freelance rada za inozemne klijente, autorskih honorara iz inozemstva ako nisu oporezovani pri isplati, itd. Pravovremenom prijavom osiguravate da platite predujam poreza u Hrvatskoj i izbjegnete moguće kazne za neprijavljivanje.

Ako je na inozemni prihod plaćen porez prilikom isplate u inozemstvu (npr. vaš strani poslovni partner uskratio je određeni postotak za porez pri uplati vama), tada se taj dohodak najčešće prijavljuje kroz redovnu godišnju poreznu prijavu. Rok za prijavu takvog dohotka je do 31. siječnja za prethodnu godinu. U praksi, vi ćete nakon završetka kalendarske godine uključiti taj dohodak u svoju godišnju prijavu poreza na dohodak. Porezna uprava će zatim prilikom obrade prijave primijeniti odgovarajući ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (ako postoji) i obračunati konačnu obvezu.

Dokumentacija: Vrlo je važno prikupiti i posjedovati potrebne dokumente vezane uz inozemne poslove, kako biste dokazali svoje pravo na izbjegavanje dvostrukog oporezivanja:

Potvrda o rezidentnosti – Ovaj dokument izdaje Porezna uprava Republike Hrvatske na vaš zahtjev. Njime se potvrđuje da ste porezni rezident Hrvatske za određenu godinu. Potvrda je obično dvojezična (hrvatski i engleski, a po potrebi i drugi jezici) i koristi se za dokazivanje rezidentnog statusa stranim poreznim tijelima ili isplatiteljima. Zašto vam to treba? Ako poslujete s inozemnim partnerom, predujmite ovaj dokument svom inozemnom klijentu ili poslovnom partneru. Na temelju te potvrde, inozemni isplatitelj može primijeniti odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja – npr. neće vam odbiti puni lokalni porez po odbitku, već će primijeniti smanjenu stopu ili potpuno osloboditi isplatu od poreza, ovisno o ugovoru. Bez te potvrde, strana tvrtka često nema dokaz da imate pravo na porezne olakšice pa će, za svaki slučaj, obračunati puni porez. Primjer: Ako radite za klijenta u inozemstvu, on može tražiti ovu potvrdu prije isplate honorara. Obvezno je na vrijeme zatražite od Porezne uprave (to se obično može učiniti i online ili osobno) i dostavite je partneru.

Dokaz o plaćenom porezu u inozemstvu – Ako je vaš inozemni prihod već bio oporezovan u stranoj zemlji (recimo, odbijen vam je porez pri isplati, ili ste sami platili porez lokalnim vlastima), trebate sačuvati dokaz o tome. To može biti službena potvrda stranog poreznog tijela o uplaćenom porezu, isplatna lista ili obračun iz kojeg je vidljivo koliko je poreza zadržano, ili porezno rješenje iz inozemstva. Ovaj dokaz ćete priložiti uz svoju godišnju poreznu prijavu u Hrvatskoj kako biste ostvarili porezni kredit za već plaćen iznos. Bez dokaza, Porezna uprava vam ne može priznati porez plaćen vani, što bi moglo rezultirati dvostrukim oporezivanjem jer bi vas Hrvatska tretirala kao da ništa nije plaćeno u inozemstvu.

Evidencija poslovanja s inozemstvom – Kao i za domaće poslovanje, vodite urednu evidenciju računa, ugovora i uplata iz inozemstva. Kod poslovanja unutar EU-a, posebice, može postojati i obveza PDV evidencije (npr. prijava usluga u OSS sustav, ili evidentiranje stjecanja dobara unutar EU). Iako je PDV odvojen od poreza na dohodak/dobit, spominjemo ga jer je dio poreznih aspekata poslovanja s inozemstvom. Informirajte se o PDV pravilima ako, primjerice, pružate uslugu klijentu u drugoj članici EU – možda ćete morati podnijeti prijavu PDV-a ili obrnuti postupak oporezivanja. U kontekstu dvostrukog oporezivanja, važnije je da znate da PDV nema ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja – PDV obveze rješavate prema propisima svake zemlje posebno.

Obrasci za prijavu inozemnog dohotka – Kod svakog dohotka iz inozemstva morat ćete ispuniti i određene porezne obrasce u Hrvatskoj. Primjerice, fizičke osobe (obrtnici ili slobodnjaci) često koriste obrazac JOPPD za mjesečno izvještavanje o primicima iz inozemstva na koje sami obračunavaju doprinose i porez. Također, godišnja porezna prijava (obrazac DOH) ima rubrike u koje se unose inozemni dohoci i plaćeni inozemni porezi. Ako poslujete kroz d.o.o. (pravnu osobu), inozemni prihodi i plaćeni porezi u inozemstvu iskazuju se u prijavi poreza na dobit. Uvijek se konzultirajte s računovođom ili poreznim savjetnikom o tome koje obrasce trebate podnijeti i kada, kako biste ostali u skladu sa zakonom.

Uloga Porezne uprave u međunarodnom oporezivanju

Porezna uprava Republike Hrvatske ključni je partner poduzetnicima u ispravnom reguliranju poreza kod međunarodnog poslovanja. Evo kako vam Porezna uprava pomaže i što možete od nje očekivati:

Izdavanje potvrda i mišljenja: Kao što je spomenuto, Porezna uprava izdaje potvrde o poreznoj rezidentnosti koje su neophodne za primjenu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Također, na zahtjev poreznih obveznika može izdati i porezna mišljenja ili pojašnjenja u vezi primjene poreznih propisa. Ako niste sigurni kako primijeniti određeni ugovor u vašoj situaciji, možete se obratiti Poreznoj upravi za savjet.

Provođenje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja: Porezna uprava je dužna primijeniti odredbe međunarodnih ugovora prilikom oporezivanja rezidenata i nerezidenata. U praksi, službenici Porezne uprave koriste te ugovore da bi odredili vašu rezidentnost (ako je sporna) te kako oporezivati određeni prihod. Oni će, primjerice, znati da prema ugovoru s Njemačkom dobit ostvarena kroz gradilište koje traje kraće od 12 mjeseci ne podliježe oporezivanju u Njemačkoj, ili da prema ugovoru s npr. Francuskom autorska naknada iz Francuske ne podliježe porezu u Francuskoj već samo u Hrvatskoj. Vi trebate dostaviti potrebnu dokumentaciju, a Porezna uprava će odraditi mehanizam izbjegavanja dvostrukog oporezivanja kod izračuna poreza.

Razmjena informacija s inozemstvom: Današnje porezne uprave međunarodno surađuju. Hrvatska Porezna uprava sudjeluje u automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima (CRS – Common Reporting Standard), razmjenjuje podatke o dohotcima, imovini i drugim poreznim relevantnim informacijama s drugim državama. To znači da inozemni dohodak teško može ostati skriven – čak i ako ga vi ne prijavite, velika je šansa da će kroz razmjenu podataka stići do Porezne uprave. Stoga je bolje sve otvoreno prijaviti na vrijeme. Ova razmjena je zapravo dobra vijest za poštene poduzetnike: smanjuje se mogućnost da se netko nelojalno “izvuče” ne plativši porez, a vama osigurava da, ako ste nešto platili vani, i hrvatska Porezna uprava ima te podatke kako bi vam pravilno priznala kredit.

Rješavanje sporova i dvostrukog oporezivanja: U rijetkim situacijama, može se dogoditi da ipak dođe do dvostrukog oporezivanja (npr. dvije države različito tumače ugovor ili se spor nastane oko toga gdje ste rezident). Porezna uprava tada može pokrenuti postupak zajedničkog dogovaranja s drugom državom, predviđen ugovorom. To je diplomatski kanal gdje dvije porezne uprave sjednu za stol i pokušaju usuglasiti rješenje kako porezni obveznik ne bi bio oštećen dvostrukim nametom. Kao poduzetnik, prvo koristite redovne mehanizme (prijava i povrat ili kredit), a samo iznimno će biti potrebno ovakvo rješavanje na višoj razini.

Informiranje i edukacija: Porezna uprava na svojim službenim stranicama ima popis svih važećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, često postavljena pitanja, brošure i upute za oporezivanje inozemnih prihoda. Također organizira radionice ili izdaje priopćenja kada dođe do promjena pravila (npr. potpisivanje novog ugovora s nekom državom). Iskoristite te resurse. Ako poslujete s inozemstvom, dobro je povremeno provjeriti ima li kakvih novosti u poreznim propisima ili ugovorima.

Najčešće pogreške poduzetnika kod međunarodnog oporezivanja

Mnogi obrtnici i poduzetnici nauče o dvostrukom oporezivanju tek kad nastane problem. Kako biste to izbjegli, obratite pozornost na neke od čestih pogrešaka i zabluda:

Neprijavljivanje inozemnog dohotka u Hrvatskoj: Jedna od najgorih pogrešaka je pretpostavka da, ako ste negdje vani platili porez (ili ako vam je isplaćen dohodak bez poreza), ne trebate o tome obavijestiti hrvatsku Poreznu upravu. Ovo nije točno – rezidenti Hrvatske moraju prijaviti inozemne prihode. Nepodnošenje prijave može rezultirati kaznama, a ako Porezna uprava naknadno sazna za taj prihod (što je vrlo moguće kroz međunarodnu razmjenu informacija), naplatit će vam i zaostatke poreza i zatezne kamate.

Nedostatak potvrde o rezidentnosti: Mnogi zaborave na vrijeme pribaviti potvrdu o poreznom rezidentu i dostaviti je inozemnom isplatitelju. Posljedica može biti da vam partner u inozemstvu, ne želeći riskirati, odbije značajan porez po lokalnim propisima. Taj porez možda kasnije možete uračunati u Hrvatskoj, ali ste privremeno ostali bez dijela prihoda i uložili si dodatni napor. U najgorem slučaju, ako tu potvrdu uopće ne dostavite, možete propustiti rokove za povrat poreza iz inozemstva ili kredit u Hrvatskoj. Stoga, ne čekajte – čim sklopite posao s inozemnim klijentom, provjerite treba li mu takav dokument.

Neprovjeravanje postoji li ugovor s određenom državom: Prije ulaska u međunarodni posao, uvijek je pametno provjeriti ima li Hrvatska ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s tom zemljom i što on predviđa. Pogreška je pretpostaviti da su pravila svugdje ista. Primjerice, poslovanje s državom unutar EU najčešće je pokriveno ugovorom, ali poslovanje s nekim egzotičnijim tržištem možda nije. Ako nema ugovora, budite spremni na to da ćete se morati osloniti na jednostrano priznavanje poreza (kredit) i možda platiti nešto veći ukupni porez. Uključite ove informacije u kalkulaciju isplativosti posla.

Miješanje pojmova boravišta i porezne rezidentnosti: Poduzetnici koji fizički provode dosta vremena u inozemstvu (službena putovanja, projekti) ponekad zaključe da više nisu rezidenti Hrvatske i da ovdje nemaju obveze. Ovo može biti opasna pogreška. Porezna rezidentnost se ne prekida automatski čestim putovanjem; dokle god imate trajne osobne i ekonomske veze s Hrvatskom (npr. obitelj, nekretninu, registrirano poslovanje), vrlo je vjerojatno da ste i dalje hrvatski porezni rezident. Prekid rezidentnosti zahtijeva ispunjavanje određenih uvjeta i formalnosti (npr. prijava odlaska izvan RH i odjava rezidentnosti putem obrasca TI). Ne pretpostavljajte da ste “izvan sustava” samo zato što radite par mjeseci godišnje u drugoj državi – provjerite svoj status s Poreznom upravom kako ne biste kasnije plaćali razliku poreza ili kazne.

Loše planiranje radnih dana i projekata u inozemstvu: Sjetimo se pravila 183 dana koje postoji u mnogim ugovorima. Primjerice, ako pošaljete radnike na gradilište u inozemstvo na duže od 183 dana, plaće tih radnika mogu postati oporezive u toj drugoj državi, iako su rezidenti Hrvatske. Slično, ako vaš građevinski projekt u stranoj zemlji potraje duže od roka definiranog ugovorom (često 6 ili 12 mjeseci), smatrat će se da imate stalnu poslovnu jedinicu tamo i ta će država oporezivati dobit projekta. Česta greška je ne voditi računa o tim vremenskim pragovima. Rješenje je planirati unaprijed: ako je moguće, rotirajte timove ili faze projekta tako da ne prijeđete prag, ili barem budite svjesni posljedica pa osigurajte sredstva za porez u drugoj državi (koji ćete onda u Hrvatskoj uračunati).

Neobraćanje pažnje na dokumentaciju: U žaru poslovanja, poduzetnici zanemare skupljanje papira – npr. ne zatraže službenu potvrdu o porezu plaćenom u inozemstvu, ili zagube ugovor koji definira tko snosi porezne troškove. Bez dokumentacije, teško ćete dokazati da ste negdje već platili porez ili da imate pravo na olakšicu. To je česta pogreška koja se manifestira tek na kraju godine kod sastavljanja porezne prijave. Izbjegnite je tako da vodi­te evidenciju od početka i komunicirate s partnerima: tražite potrebne potvrde i čuvajte ih uredno.

Zanemarivanje lokalnih poreznih obveza u stranoj zemlji: Dok se fokusiramo na Hrvatsku, ne zaboravimo da i u inozemstvu morate poštovati tamošnja pravila. Ako, primjerice, otvorite gradilište u drugoj državi, možda se trebate tamo registrirati kao stranac za porezne svrhe. Ili ako pružate usluge kao freelancer u drugu državu, provjerite trebate li se negdje prijaviti (neke zemlje zahtijevaju registraciju nerezidenata radi oporezivanja određenih usluga). Pogrešno je pretpostaviti da se kao stranac ne trebate nigdje javiti – informirajte se ili angažirajte lokalnog poreznog savjetnika kako ne biste kršili zakon te zemlje. Nepridržavanje lokalnih propisa može rezultirati kaznama u toj zemlji, a posredno vam može otežati i priznavanje poreza u Hrvatskoj (jer ako platite kaznu umjesto poreza, to vam se ne priznaje kao porez).

Primjeri iz prakse

Za kraj, razmotrimo nekoliko konkretnih primjera koji ilustriraju kako izbjegavanje dvostrukog oporezivanja funkcionira u realnim situacijama:

Primjer 1: Web dizajner iz Hrvatske za klijenta u Austriji

Ivan je web dizajner iz Hrvatske (obrtnik, paušalac) koji je izradio web stranicu za austrijsku tvrtku. Situacija: Austrijska tvrtka treba isplatiti honorar Ivanu u iznosu od, recimo, 1.000 eura. Prema poreznim pravilima, Austrija bi mogla pokušati naplatiti porez na dohodak nerezidentu, ali postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i Austrije. Taj ugovor propisuje da prihod od samostalnih usluga (poslovni dohodak) rezidenta Hrvatske nije oporeziv u Austriji ako Ivan nema stalnu poslovnu prisutnost (npr. ured) u Austriji. Što treba učiniti: Ivan dostavlja austrijskoj tvrtki svoju potvrdu o poreznoj rezidentnosti u Hrvatskoj. Na temelju toga, austrijska tvrtka isplaćuje svih 1.000 eura bez odbitka austrijskog poreza. Ivan će taj iznos prikazati u Hrvatskoj kao svoj prihod od samostalne djelatnosti. Budući da u Austriji nije ništa poreza plaćeno (zbog ugovora i potvrde), Ivan mora u roku 30 dana od primitka prijaviti taj prihod hrvatskoj Poreznoj upravi (ako je paušalac, putem JOPPD obrasca za primitke iz inozemstva) i platiti propisani paušalni porez i doprinose za taj iznos. Ishod: Ivan efektivno plaća porez samo u Hrvatskoj, po stopi i načinu koji inače plaća da je zaradio novac od domaćeg klijenta. Zahvaljujući primjeni ugovora, dvostruko oporezivanje je izbjegnuto – Austrija se odrekla oporezivanja tog dohotka.

Primjer 2: Freelancer iz Hrvatske za klijenta u SAD-u

Marina je samostalna grafička dizajnerica koja živi u Hrvatskoj, a radi za klijenta iz Sjedinjenih Američkih Država. Situacija: SAD imaju specifične porezne propise za isplate strancima. U načelu, ako inozemna osoba ostvaruje dohodak iz SAD-a, isplatitelj u SAD-u treba zadržati porez (tzv. withholding tax) po stopi od 30%, osim ako postoji razlog da se ona smanji. Donedavno Hrvatska nije imala ugovor s SAD-om o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (takav ugovor je potpisan tek 2022./2023. i stupa na snagu nakon ratifikacije). To znači da je Marina morala paziti da ne bude dvostruko oporezovana bez zaštite ugovora. Što je učinila: Za početak, ispunila je obrazac W-8BEN koji američki klijenti traže od stranih suradnika. Tim obrascem Marina potvrđuje da je rezident Hrvatske (navodi svoju adresu i OIB, a može priložiti i potvrdu rezidentnosti ako zatraže) i da traži primjenu pogodnosti – u vrijeme kad nije bilo ugovora, to barem potvrđuje njen status stranca, pa za određene vrste dohotka američki klijent neće automatski zadržati porez. U konkretnom slučaju, Marina je sve poslove obavila iz Hrvatske, nema fizičku prisutnost u SAD-u, te prema američkim poreznim pravilima njen prihod nije smatrao “američkim izvorom”. Zato joj klijent nije odbio porez i isplatio je puni iznos. Marina je potom taj dohodak (honorar) prijavila Poreznoj upravi u Hrvatskoj u roku od 30 dana i platila predujam poreza i doprinosa ovdje.

Što da je, recimo, ipak došlo do odbitka poreza u SAD-u? Primjerice, da je Marina radila na ilustracijama koje se smatraju autorskim djelom i klijent joj je po američkom zakonu morao odbiti 30% jer nije imao dokaz o suprotnom. U tom slučaju, Marina bi od 1.000 USD honorara dobila 700 USD, a 300 USD otišlo bi američkoj poreznoj službi. Tih 300 USD Marina može smatrati plaćenim porezom u inozemstvu. U godišnjoj prijavi poreza na dohodak u Hrvatskoj, prijavila bi bruto iznos 1.000 USD kao svoj prihod, obračunao bi joj se hrvatski porez (npr. otprilike 200 USD da je zaradila toliko u Hrvatskoj, ovisno o stopi), a zatim bi imala pravo umanjiti tu obvezu za 300 USD plaćenih u SAD-u. Kako je 300 USD > 200 USD, Marina u Hrvatskoj više ne bi ništa dugovala (višak od 100 USD ne može dobiti natrag, ali barem nije morala platiti duplo). Ishod: Bez obzira na konkretne brojke, Marina se oslanja na metodu uračunavanja – sve što plati u SAD-u, Hrvatska će joj priznati. Sada kad je ugovor između Hrvatske i SAD-a potpisan, očekuje se da će u budućnosti doći i do formalnog izbjegavanja dvostrukog oporezivanja između dviju država, što će olakšati poslovanje freelancerima poput Marine (npr. mogla bi se uvesti niža stopa ili izuzeće od onih 30% za određene usluge). Do tada, Marina se štiti dokumentacijom i urednim prijavljivanjem, čime izbjegava dvostruko oporezivanje u najvećoj mjeri.

Primjer 3: Građevinski projekt u Njemačkoj

Obrt “Graditelj” iz Hrvatske dobio je posao na adaptaciji skladišta u Njemačkoj. Vlasnik obrta, gospodin Marko, planira sa svojim malim timom provesti oko 5 mjeseci u Njemačkoj na projektu. Porezni izazov: Njemačka, kao i druge države, želi oporezovati dobit koju strani izvođači ostvare na njenom teritoriju, ali i Hrvatska želi oporezovati dobit svog rezidenta. Tu nastupa ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i Njemačke. Prema tom ugovoru, gradilište ili projekt u Njemačkoj stvara pravo Njemačkoj da oporezuje dobit tog projekta samo ako traje duže od određenog perioda (u mnogim ugovorima to je 12 mjeseci). Markov projekt traje 5 mjeseci, što je ispod praga – znači da Marko nema stalnu poslovnu jedinicu u Njemačkoj sukladno ugovoru. Ishod: Njemačka neće zahtijevati porez na dobit njegovog obrta. Marko će sav ostvareni profit od tog posla oporezovati u Hrvatskoj, kao i svaki drugi prihod. Dodatno, plaće njegovih radnika za rad u Njemačkoj – ugovor predviđa da radnici koji borave manje od 183 dana u 12 mjeseci u Njemačkoj ostaju oporezovani samo u Hrvatskoj (pod uvjetom da plaće isplaćuje hrvatski poslodavac). Kako Markovi radnici rotiraju i nitko ne provodi preko 183 dana tamo, ni njihove plaće ne ulaze u njemački porezni sustav.

Zamislimo sada da je projekt bio veći i duži: trajao je 14 mjeseci. U tom slučaju, po ugovoru nastaje stalna poslovna jedinica u Njemačkoj. Marko bi trebao registrirati svoj obrt ili podružnicu za porezne svrhe u Njemačkoj i tamo platiti porez na dobit ostvarenu od tog projekta. Također, radnici koji ostanu preko 183 dana postali bi tamo porezni obveznici na dohodak. Marko bi u takvoj situaciji platio, recimo, 10.000 eura poreza na dobit njemačkim vlastima po završnom obračunu. Kada bi došao u Hrvatsku, taj prihod i porez uključio bi u svoju prijavu poreza na dohodak. Hrvatska bi, prema ugovoru, primijenila metodu uračunavanja – obračunala bi koliko bi Marko platio poreza na tih, primjerice, 50.000 eura dobiti po hrvatskim propisima, i zatim umanjila hrvatsku obvezu za onih 10.000 plaćenih u Njemačkoj. Ako bi hrvatski porez ispao 12.000 eura, Marko bi samo doplatio 2.000 eura razlike. Ako bi hrvatski porez bio 8.000 eura, onda ne bi ništa plaćao (jer je vani platio više; Hrvatska bi priznala maksimum do 8.000, a ostatak se ne može iskoristiti). Ključna poruka: Marko kroz planiranje projekta pazi na vremenske rokove i uredno se registrira gdje treba. Time koristi prednosti ugovora s Njemačkom i izbjegava da isti prihod dvaput bude oporezovan.

Primjer 4: Autorske naknade iz Francuske

Ana je fotografkinja iz Hrvatske koja je prodala prava korištenja svojih fotografija jednom izdavaču u Francuskoj. Za to prima autorsku naknadu (royalty) u iznosu od, primjerice, 5.000 eura godišnje. Porezni aspekt: Francuska, prema domaćem zakonu, oporezuje isplate autorskih naknada stranim rezidentima porezom po odbitku (pretpostavimo po stopi 15%). No između Francuske i Hrvatske postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji izričito navodi da autorske naknade plaćene rezidentu druge države ne podliježu oporezivanju u državi izvora. To znači da, ako se ugovor pravilno primijeni, Francuska neće uzeti porez na tih 5.000 eura – pravo oporezivanja ima samo Hrvatska. Što treba učiniti: Ana je od Porezne uprave ishodila potvrdu da je rezident Hrvatske i poslala je francuskom izdavaču. Izdavač je tako svjestan da primatelj naknade dolazi iz zemlje s kojom postoji ugovor i da se primjenjuje stopa 0%. Francuski izdavač isplaćuje Ani puni iznos bez poreznog odbitka.

Ana zatim u Hrvatskoj prijavljuje tih 5.000 eura kao dohodak od autorskih prava. Kako za ovaj prihod u Francuskoj nije plaćen porez, ona mora to prijaviti u roku 30 dana od primitka i platiti predujam poreza u Hrvatskoj (ili će ga uključiti u svoju godišnju prijavu dohotka, ovisno kako je organizirana isplata, ali svakako će taj dohodak biti oporezovan prema hrvatskim propisima – stopa poreza na autorske honorare uz određene paušalne odbitke troškova). Ishod: Ana plaća porez samo jednom – u Hrvatskoj. Da nije dostavila potvrdu o rezidentnosti, izdavač bi vjerojatno zadržao 15% (750 eura) u Francuskoj. Ana bi tada dobila 4.250 eura na račun. Pri prijavi dohotka u Hrvatskoj, obračunao bi joj se hrvatski porez (recimo oko 500 eura nakon priznatih paušalnih troškova). Od tog iznosa Porezna uprava bi joj priznala onih 750 eura plaćenih u Francuskoj kao kredit. Time bi hrvatska obveza bila pokrivena (čak i prekrivena), pa ne bi ništa doplaćivala. No, primijetimo: ukupno je plaćeno 750 eura poreza, što je više nego što bi platila da je cijeli iznos oporezovan samo u Hrvatskoj (500 eura). Drugim riječima, bez korištenja ugovora Ana bi preplatila porez na globalnoj razini. Zato je pravilna primjena ugovora i dokumentacije omogućila najpovoljniji ishod – da plati samo ono što treba u državi rezidentnosti, a izbjegne bilo kakvo dodatno oporezivanje u Francuskoj.

Poslovanje s inozemstvom donosi velike prilike za rast, ali sa sobom nosi i porezne izazove. Ključ uspjeha je informiranost i pravovremena reakcija. Upoznajte se s time postoji li ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s državom s kojom poslujete i koje su njegove glavne odredbe. Vodite evidenciju i pribavite sve potrebne potvrde kako biste mogli dokazati svoj status i porezna plaćanja. Prijavljujte inozemne prihode savjesno – cilj je da porez platite jednom, onoliko koliko treba, u skladu sa zakonom. Uz dobru pripremu i pomoć Porezne uprave ili poreznih savjetnika, možete se fokusirati na rast svog posla preko granica bez straha da će vam dvostruko oporezivanje pojesti zaradu. Sretno u međunarodnom poslovanju!

Ostavite komentar